Mirenje se uči i u školi!

Dragi učenici i roditelji,

svi smo mi ljudi sa svojim osobinama, posebnostima i razlikama. Najbolje što možemo učiniti je jedni druge prihvatiti i poštivati, no be obzira na to koliko se trudili, svatko od nas ponekad zapne u sukobu s drugom sobom. To može biti sukob imeđu prijatelja, između obitelji ili bilo koje dvije osobe. Baš zbog toga jako je važno naučiti kako sukobe rješavati mirnim putem, a kroz ovaj strip to možete! Kliknite na poveznicu i naučite nešto novo.

https://www.flipbookpdf.net/web/site/cf9c63eb95457e926f70b814210c37699b6907d7FBP29571425.pdf.html

pedagoginja Marija

Cijepljenje učenika od 5. do 8. razreda

Poštovani roditelji,

Od ove godine se besplatno neobavezno cijepljenje protiv HPV-a provodi od 5. razreda osnovne škole. Razlog tome je što se po najnovijim saznanjima pokazalo da procijepljenošću u mlađoj dobi stječe jača i dugotrajnija zaštita organizma. U prilogu je pismo roditeljima našeg školskog liječnika, dr. Husen Ramadanija za koje vas molimo da ga pročitate. U slučaju dodatnih pitanja i nesuglasica, slobodno se obratite direktno dr. Ramadaniju.

Marija Šimag

Pedagoginja

Kutak u kojem možete naći obavijesti, savjete i preporuke naše pedagoginje Marije Šimag

                                 e-mail : marija.simag@skole.hr

                                 049/ 37 50 12

Proslavili smo Dječji tjedan koji se obilježava svake godine od 7.-14. listopada

Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta.

Konvencija o pravima djeteta je međunarodni dokument, usvojen na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine, a sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije (tj. koja ju je potpisala i ratificirala) mora jamčiti svakom djetetu. U Konvenciji se govori, prije svega, o obvezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društvenih čimbenika glede zaštite djeteta. To je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959.) koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.

Konvencija je jedinstvena jer je:

• Sveobuhvatna i jedina osigurava građanska, politička, ekonomska, socijalna i  kulturna prava djece;

• Univerzalna te se primjenjuje na svu djecu, u svim situacijama, u gotovo cijeloj zajednici naroda;

• Bezuvjetna te zahtijeva i od vlada sa slabijim izvorima sredstava da poduzmu  aktivnosti vezane uz zaštitu prava djeteta;  

• Holistička, što znači da zagovara gledište da su sva prava temeljna, nedjeljiva, međusobno ovisna i jednako važna.

Odbor za prava djeteta UN-a identificirao je četiri opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta:

• Načelo nediskriminacije prema kojemu djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju “neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju, rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika”.

• Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.

• Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta.

To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.

• Djeci se mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.

Konvencija o pravima djeteta sadrži 54 članka. U Preambuli Konvencije objašnjavaju se pozadina i razlozi donošenja tog dokumenta. članci od l. do 41. drže se temeljnima jer definiraju pojam djeteta (osoba do osamnaeste godine života) te obveze koje zemlje preuzimaju kad njihovi parlamenti ratificiraju Konvenciju (a zemlje time postaju strankom Konvencije). članci od 42. do 45. navode procedure za praćenje primjene Konvencije. članci od 46. do 54. sadrže formalne odredbe u svezi sa stupanjem Konvencije na snagu.

S obzirom na vrste prava na koje se odnose, članci Konvencije mogu se razvrstati na sljedeći način:

Prava preživljavanja - Uključuju one članke Konvencije koji osiguravaju djetetu zadovoljavanje temeljnih potreba za njegovu opstojnost. To su primjerice: pravo na život, pravo na odgovarajući životni standard, pravo na prehranu, pravo na smještaj, pravo na zdravstvenu pomoć.

Razvojna prava - Uključuju one članke Konvencije koji osiguravaju djetetu najbolji mogući razvoj. To

su primjerice: pravo na obrazovanje, pravo na igru, pravo na slobodno vrijeme, pravo na kulturne aktivnosti, pravo na informiranje, pravo na slobodu misli i izražavanja (vjere).

Zaštitna prava - Uključuju one članke Konvencije koji osiguravaju zaštitu djeteta. To su primjerice: prava na zaštitu od zlouporabe, zapostavljanja i izrabljivanja, na zabranu dječjeg rada, zaštitu od droga, alkohola, duhana, na zaštitu djece izbjeglica, djece u oružanim sukobima, djece u zatvorima.

Prava sudjelovanja - Uključuju one članke koji omogućuju djetetu aktivno sudjelovanje u svojem okružju, regionalnom / nacionalnom / svjetskom, koja ga pripremaju za aktivnog građanina u budućnosti. To su primjerice: pravo na slobodno izražavanje svojih misli i pravo na udruživanje.

Konvencija je opsežan instrument različitih prava kojim se, među ostalim, pokazuje da hijerarhija dječjih prava ne postoji. Dakle, sva su ta prava potrebna da bi se dijete razvilo u psihofizički cjelovitu osobu. Konvencija o pravima djeteta nije običan katalog prava djeteta, nego je to popis obveza koje države moraju ispunjavati spram djeteta. Te obveze država može ispunjavati izravno, osiguranjem zdravstvene zaštite ili pružanjem obrazovanja djeci ili posredno, dajući podršku roditeljima u obnašanju roditeljske uloge. S obzirom na to da članci Konvencije obvezuju stranke Konvencije na skrb o djeci, postavlja se pitanje uloge roditelja. čitanjem pojedinih članaka Konvencije moglo bi se zaključiti da ona umanjuje važnost obitelji, što nikako nije istina. Stoga je važno Konvenciju uzimati u cjelini, a ne parcijalno. Konvencija ne krnji ulogu roditelja - naprotiv oni odlučuju što je najbolji djetetov interes. Štoviše, vlade pojedinih stranaka Konvencije dužne su roditeljima osigurati potporu kako bi oni mogli osigurati skrb i što kvalitetniji odgoj svojoj djeci. Istodobno, Konvencija o pravima djeteta prvi je međunarodni sporazum o ljudskim pravima koji uporabom izraza “nadležna tijela” izrijekom priznaje i ulogu nevladinih udruga. Dakle, predviđa aktiviranje i angažiranje svih koji mogu pridonijeti ostvarivanju prava djeteta.

U mjesecu listopadu 2014., naši prvašići imali su svoju prvu lekciju o bontonu…

….. učili su lijepom ponašanju prema ljudima, prema sebi, učili su o higijeni, ljubavi prema prirodi, prijateljstvu, nesebičnosti, marljivosti i pomaganju…..