Osnovna škola Gornje Jesenje

Webmail Spajalica Knjižnica OnLine tečajevi Forum Kontakti

Kalendar rada 2023./2024.

Priloženi dokumenti:
Kalendar 2023-24.pdf

RASPORED SATI

Priloženi dokumenti:
Dezurni ucitelji 2023 - 2024.pdf
Raspored sati 23-24.pdf

Dabar natjecanje

Erasmus +

Povijest

POVIJESNI VREMEPLOV

Osnovna škola u Gornjem Jesenju obilježila je prije dvije godine 150. godišnjicu svog postojanja. Tim povodom vrijedno se prisjetiti nekih važnijih povijesnih pojedinosti vezanih uz ovaj hvalevrijedan jubilej, kao i važnih činjenica vezanih uz samo našu školu. Prije nego što nas vrijeme odnese u mislima unatrag stotinu i pedeset godina valjalo bi navesti sljedeće pojedinosti: škola se smjestila u jednoj od najmlađih općina Republike Hrvatske, nalazi se uz cestu koja spaja Krapinu, Bednju i Varaždin. Stotinjak metara od škole nalazi se put koji vodi od Gornjeg Jesenja preko Brda za Golubovec. U daljnjem susjedstvu su joj škole u Vrbnu, Bednji, Golubovcu, Radoboju, Đurmancu i Krapini. Kraj u kojem je smještena naša škola pripada najbregovitijim krajevima Hrvatskog zagorja što neposredno utječe na rad škole poglavito u zimskim mjesecima. Školu polaze učenici iz pet zaseoka naše Općine, a to su: Gornje Jesenje, Donje Jesenje, Brdo Jesenjsko, Cerje i Lužani Zagorski. Za ilustraciju možemo navesti da je naprimjer zaseok Jagušići 6 km od škole. Upravo ti zemljopisni, klimatski i sociološki uvjeti u kojim se nalazi naša škola utjecali su na posebnost škole u Gornjem Jesenju.

Kada u mislima proputujemo spomenicama škole koje su vodili naši prethodnici, možda nećemo učiniti pogrešku ako ovih 150 godina školstva podijelimo na tri pedesetljeća od kojih potonje još traje i lakše razumijemo vrijeme i prostor.

Prvo razdoblje nam otkriva stara spomenica škole koje nas izvješćuje da je škola u Gornjem Jesenju osnovana 1857./58. Prvi pisac spomenice bio je učitelj Fran Fristatski koji „među inim“ zapisuje: da se nastava odvijala do 1882./83. u Župnom dvoru, a od 1883./84. u kući Stjepana Jedvaja /«Crietu»/. Nakon šest godina škola se zbog loših uvjeta vraća u Župni dvor do gradnje «nove škole». U početku škole bila su tri razreda sa oko 60 polaznika. Broj polaznika bio je neredovit jer mještani zbog siromaštva nisu naprosto djecu slali u školu. 90-tih godina prošlog stoljeća škola je imala stotinjak učenika od I. – IV. razreda. Početkom ovog stoljeća, točnije za učitelja Dragutina Kušana postavljen je kamen temeljac prve nove škole u Gornjem Jesenju i tako je škola nakon 48 godina podstanarstva. 1905./1906. uselila prvi puta u vlastitu zgradu.

Drugo pedesetljeće naše škole nastupilo je ulaskom škole u vlastitu zgradu, kada je škola opremljena sa 17 novih klupa za po 4 učenika, te tri klupe za po dva učenika, računalom, zemljovidom, geometrijskim tijelima, mjernim sustavom, ormarom učionice, zastorima na prozorima, a postavljena su i dva nužnika za učenike. Učitelji su se također često mijenjali. Jedni su ostajali duže i pokušali razumjeti probleme ovdašnjih ljudi, a drugi su odlazili sa ženom da se nikada ne vrate. U razdoblju od 1910. – 1945. nema mnogo zapisa i detaljnih podataka, ali je važno spomenuti da škola ima 1910. godine oko 155 učenika.

Treće pedesetljeće naše škole moglo bi uvjetno započeti nakon drugog svjetskog rata kada su samo dvije učiteljice, Težaković Blaženka i Kuhar Anđela učile od 539 obveznika 385 polaznika. Učenici su u skučenom i neadekvatnom prostoru završili u dvije godine četiri razreda škole. 1947. godine škola ima šest razrednih odjela sa 402 učenika. Školske godine 1953./54. škola ima 350 učenika – polaznika i nosi ime «Narodna šestogodišnja škola». U prvom razredu su dva paralelna odjela sa po 40 učenika. Škola je uređena. Napravljeno je igralište, ograda oko dvorišta. Uvedene su slobodne aktivnosti. Godina 1955./56. školu polazi

336 učenika u osam odjela, a 1957. se prvi put otvara sedmi razred. 1959. godine bilo je 418 učenika u devet razrednih odjela.

Učitelji razredne nastave bili su ujedno honorarni predavači od 5. – 8. razreda. Zbog pomanjkanja učitelja nastavu je bilo vrlo teško izvoditi jer se odvijala na nekoliko lokacija. Prišlo se izglasavanjem samodoprinosa za izgradnju nove škole. Mještani su izdvajanjem svojih novčanih sredstava mnogo doprinijeli te je 17. svibnja 1972. godine položen kamen temeljac za novu školsku zgradu. Te je godine škola imala 365 učenika u 13 razrednih odjela. 25.11.1976. g. učenicima, učiteljima i mještanima dana je na uporabu nova škola. Godinu dana kasnije započinje s radom nova školska kuhinja.

Od 80. godina do 90. godina prošlog stoljeća škola bilježi opadanje broja polaznika, bez obzira što ima ostale materijalne uvjete za rad.

Od 1990. godine škola je radila pod posebnim ratnim uvjetima iako nije bila na prvim crtama bojišnice. U više navrata bila je zaklon za izbjeglice i prognane iz Republike Hrvatske

i Republike BiH-a.

Prostor i vrijeme ograničavaju da se napiše sve ono što se dogodilo kroz ovih 150 godina. Nije lako pisati samo o materijalnom što je bilo preduvjet ostalog, nije lako pisati samo o učenicima bez kojih škole ne bi bilo, lako pisati niti o učiteljima bez kojih također škole ne bi bilo, a još je najteže pisati s osjećajem da je netko, ili nešto zaboravljeno i nije spomenuto. Zato neka vrijeme malo ubrza kako bi napisali čim više o sadašnjosti.

Napisala: Ljerka Malogorski, prof. povijesti i sociologije