Dan 16. rujna međunarodni je Dan zaštite ozonskog sloja. 1987. godine, na taj dan u Montrealu 22 zemlje svijeta potpisale su međunarodni ugovor "Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač". Nakon toga, Ujedinjeni su narodi 1994. proglasili 16. rujna Danom zaštite ozonskog sloja kako bi se naglasila važnost provedbe Montrealskog protokola. Ovogodišnji je slogan pod kojim se obilježava međunarodni dan zaštite ozonskog sloja: „Ukidanje potrošnje HCFC-a (klorofluorougljikovodika): jedinstvena prilika.“

O problemu oštećenja ozonskog omotača prvi put se raspravljalo 1976. godine u Ujedinjenim narodima. Pregovori o ovom problemu započeli su 1981. godine u Beču te su zaključeni prihvaćanjem Bečke konvencije o zaštiti ozonskog omotača u ožujku 1985. Ova konvencija bila je okvirni sporazum i nije sadržavala pravne osnove za donošenje kontroliranih mjera. Potaknuti otkrićem postojanja ozonske rupe 1985. iznad Antarktika vlade svijeta su prepoznale potrebu za provedbom strogih mjera smanjenja proizvodnje i potrošnje freona i halona. Iz tog je razloga 1987. prihvaćen Montrealski protokol. Njime su određene mjere i rokovi za ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač.

Republika Hrvatska članica je Montrealskog protokola, a za njegovu provedbu nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

U ovo vrijeme globalnih izazova, čovječanstvo se suočava s jedne strane s naglim porastom stanovništava, a s druge, s dramatičnim klimatskim promjenama koje su rezultat ljudskog djelovanja. Jedna od njih je i oštećenje ozonskog omotača, prirodnog sloja u Zemljinoj atmosferi, koji cjelokupni život čuva od pogubnog ultraljubičastog zračenja Sunca.

Kako ozonski omotač postaje sve tanji tako sve veće doze UV-B zračenja dospijevaju do Zemljine površine. To može imati široke posljedice po zdravlje čovjeka, poljoprivredu i ekosustave općenito. Te posljedice obuhvaćaju:
-    ljudsku kožu: više opeklina od sunca i više raka kože
-    ljudske oči: više slučajeva katarakta, snježnog sljepila i drugih kroničnih oboljenja očiju
-    imunološki sustav: smanjena otpornost ljudi i životinja na infekcije i oboljenja koja uključuju rak i alergije, te oboljenja kao što su malarija, lišmanioza i herpes kod kojih je koža glavni obrambeni sustav tijela
-    urod: manje biljke, manji prinosi, smanjenje prehrambene vrijednosti, potreba za pronalaženjem biljaka otpornih na UV-B
-    prirodne ekosustave: izmijenjeni oblici biljaka i promjene u konkurentnoj ravnoteži između biljaka. Životinja koje ih jedu i biljnih patogena i štetočina
-    morski i vodeni život: smanjena proizvodnja fitoplanktona, zooplanktona, riblje mlađi, rakova i račića što ugrožava život u moru i smanjuje produktivnost ribarstva
-    umjetne materijale: brže uništavanje određenih materijala, uključujući boje i plastiku
-    pojačano globalno zatopljenje i promjenu klime.


I koliko se god nekome činilo da je zaštita ozonskog omotača globalno pitanje koje će se globalno riješiti, valja znati da je rješenje u svijesti pojedinca. Kao pojedinac, svatko od nas može nešto učiniti za spas ozonskog omotača, kako bi budućim naraštajima ostavili svijet kakvog smo dobili na čuvanje od naših predaka.
 

Članice eko grupe Ana, Sara, Marija i Željka, učenice 7.razreda uredile su eko kutak na tom prigodom. Školska koordinatorica Erika Tušek Vrhovec  je održala predavanje o ozonu i zaštiti ozonskog omotača za članove eko grupe.  Učenica 5.razreda Kristina Turibak snimljena je ispred eko-panoa u prigodnoj majici sa odštampanim logom Dana zaštite ozonskog omotača.

Dan 16. rujna međunarodni je Dan zaštite ozonskog sloja. 1987. godine, na taj dan u Montrealu 22 zemlje svijeta potpisale su međunarodni ugovor "Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač". Nakon toga, Ujedinjeni su narodi 1994. proglasili 16. rujna Danom zaštite ozonskog sloja kako bi se naglasila važnost provedbe Montrealskog protokola. Ovogodišnji je slogan pod kojim se obilježava međunarodni dan zaštite ozonskog sloja: „Ukidanje potrošnje HCFC-a (klorofluorougljikovodika): jedinstvena prilika.“

O problemu oštećenja ozonskog omotača prvi put se raspravljalo 1976. godine u Ujedinjenim narodima. Pregovori o ovom problemu započeli su 1981. godine u Beču te su zaključeni prihvaćanjem Bečke konvencije o zaštiti ozonskog omotača u ožujku 1985. Ova konvencija bila je okvirni sporazum i nije sadržavala pravne osnove za donošenje kontroliranih mjera. Potaknuti otkrićem postojanja ozonske rupe 1985. iznad Antarktika vlade svijeta su prepoznale potrebu za provedbom strogih mjera smanjenja proizvodnje i potrošnje freona i halona. Iz tog je razloga 1987. prihvaćen Montrealski protokol. Njime su određene mjere i rokovi za ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač.

Republika Hrvatska članica je Montrealskog protokola, a za njegovu provedbu nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

U ovo vrijeme globalnih izazova, čovječanstvo se suočava s jedne strane s naglim porastom stanovništava, a s druge, s dramatičnim klimatskim promjenama koje su rezultat ljudskog djelovanja. Jedna od njih je i oštećenje ozonskog omotača, prirodnog sloja u Zemljinoj atmosferi, koji cjelokupni život čuva od pogubnog ultraljubičastog zračenja Sunca.

Kako ozonski omotač postaje sve tanji tako sve veće doze UV-B zračenja dospijevaju do Zemljine površine. To može imati široke posljedice po zdravlje čovjeka, poljoprivredu i ekosustave općenito. Te posljedice obuhvaćaju:
-    ljudsku kožu: više opeklina od sunca i više raka kože
-    ljudske oči: više slučajeva katarakta, snježnog sljepila i drugih kroničnih oboljenja očiju
-    imunološki sustav: smanjena otpornost ljudi i životinja na infekcije i oboljenja koja uključuju rak i alergije, te oboljenja kao što su malarija, lišmanioza i herpes kod kojih je koža glavni obrambeni sustav tijela
-    urod: manje biljke, manji prinosi, smanjenje prehrambene vrijednosti, potreba za pronalaženjem biljaka otpornih na UV-B
-    prirodne ekosustave: izmijenjeni oblici biljaka i promjene u konkurentnoj ravnoteži između biljaka. Životinja koje ih jedu i biljnih patogena i štetočina
-    morski i vodeni život: smanjena proizvodnja fitoplanktona, zooplanktona, riblje mlađi, rakova i račića što ugrožava život u moru i smanjuje produktivnost ribarstva
-    umjetne materijale: brže uništavanje određenih materijala, uključujući boje i plastiku
-    pojačano globalno zatopljenje i promjenu klime.


I koliko se god nekome činilo da je zaštita ozonskog omotača globalno pitanje koje će se globalno riješiti, valja znati da je rješenje u svijesti pojedinca. Kao pojedinac, svatko od nas može nešto učiniti za spas ozonskog omotača, kako bi budućim naraštajima ostavili svijet kakvog smo dobili na čuvanje od naših predaka.
 

Članice eko grupe Ana, Sara, Marija i Željka, učenice 7.razreda uredile su eko kutak na tom prigodom. Školska koordinatorica Erika Tušek Vrhovec  je održala predavanje o ozonu i zaštiti ozonskog omotača za članove eko grupe.  Učenica 5.razreda Kristina Turibak snimljena je ispred eko-panoa u prigodnoj majici sa odštampanim logom Dana zaštite ozonskog omotača.