'' 8 godina je iza mene…''

       Osam godina je dug period jednog života. Puno se toga promijeni, ali i mi sami. Pa tako i ja. Već danima razmišljam o tome i zato znam da su meni te godine bile najdraže i najljepše.

        One su bile samo moje, školske, prijateljske. Pune radosti, pomalo i tuge. Sjećam se gotovo svakog dana u školi, kako sam samo bila sretna tih dana. Sjećam se profesora koje sam voljela, a i onih koje nisam. Puno puta sam se ljutila na knjigu, na kontrolne ispite, na ispitivanja. Ljutila sam se i na sebe, ali to je nebitno. Bitno je da sam proživjela svaki dan punim plućima, da sam svaki trenutak dijelila sa svojim prijateljima, da sam se potpisivala na školskoj klupi, da sam lijepila žvakače gume ispod stolica, da sam ponekad kasnila. Sjećanja naviru iz trenutka u trenutak. Bliži se rastanak, u meni je veliko uzbuđenje. Sretna sam kad pomislim da ću steći nove prijatelje, da ću krenuti u novu školu u novom gradu, da ću započeti novi period svog života.

Koliko jako sam uzbuđena zbog toga, toliko sam i tužna za onime što ostavljam. Jer, iako će moji prijatelji biti uvijek uz mene, to više ne mogu biti isti trenuci. Nedostajat će mi moji učitelji, moji profesori, moja ravnateljica. Nedostajat će mi i svi oni trikovi, ideje, i maštovite isprike koje sam koristila da se izvučem iz svojih grešaka i gluposti. Nedostajat će mi naš kutak u školi gdje smo se skupljali pod odmorom, šalabahteri na pismenim ispitima, vrata ureda ravnateljice, ručak u kuhinji, veliki plavi imenik koji mi je ponekad zadavao velike muke. Nedostajat će mi osmijeh mog najdražeg razrednika, nježan pogled ravnateljice, žamor za vrijeme nastave, smijeh na igralištu. Nedostajat će mi i Božić u mojoj jedinoj i najdražoj školi. Jer zbog nje sam danas napravila najveći korak u svome životu, jer ta mi je škola pokazala put, kakva osoba želim biti u životu i kakva ću tek postati.

        Iako je ostavljam, znam da ću se svako malo vraćati u nju, mirisati svoje djetinjstvo i na taj način umanjiti čežnju koju osjećam svakim danom sve više. Vraćat ću se i svojim profesorima kad ću trebati savjet, jer znam da me neće napustiti iako neće biti kraj mene u svakom trenutku. Ta škola, moji profesori i moji prijatelji bili su i ostati će zauvijek moj život, moje najljepše i najdraže godine.

                                                                                                                          Ivana Maligec, 8. razred