OLIMPIJSKE IGRE ANTIČKOG DOBA

Početak olimpijskih igara
 

Športska natjecanja koja su se održavala u Olimpiji na grčkom poluotoku Peloponezu dobila su, po mjestu održavanja, naziv igre olimpijade. Nitko ne zna kada su točno počele, ali prvi pisani trag potječe iz 776. godine pr. K. Te su se igre održavale na istom mjestu svake četiri godine.Četverogodišnje razdoblje dobilo je naziv olimpijada, a predstavljalo je mjernu jedinicu vremena. Naime, vrijeme se tada češće mjerilo u olimpijadama nego u godinama.

Panhelenske igre
 

Igre organizirane u Oiimpiji dovele su do razvoja panhelenskih igara koje su uključivale igre u Delfima, Korintu i Nemeji. Te su igre bile posebne jer su objedinile grčki svijet u vrijeme kad je Grčka bila niz samostalnih gradova-država, tzv. polisa.
Ljudi s područja današnje Grčke i iz tadašnjih grčkih kolonija u Italiji, sjevernoj Africi i Maloj Aziji putovali su da bi prisustvovali igrama koje su im davale osjećaj pripadnosti zajedničkoj kulturi i religiji. U čast panhelenskim igrama proglašavano je sveto primirje. Glasnici su obilazili gradove i oglašavali datum natjecanja. Pozivali su sve da obustave ratovanje prije, za i nakon igara kako bi športaši i navijači mogli sigurno putovati. Igre olimpijade bile su najvažnije i smatrale su se posebnim događajem u čitavom grčkom svijetu. Procjenjuje se da je na te igre dolazilo više od 40.000 ljudi. Diljem Grčke i grčkih kolonija održavala su se lokalna natjecanja. Status panhelenskih igara i velik broj lokalnih natjecanja ukazuje na važnost koja se u antičkoj Grčkoj pridavala tjelesnom vježbanju i natjecateljskom duhu.

Športaš
 

Športaši su trenirali i natjecali se bez odjeće. Njihova naga tijela bila su modeli antičkim umjetnicima. Grci su smatrali da ljepota gologa tijela odražava unutarnju ljepotu čovjeka i da oslikava ravnotežu tijela i uma te da bavljenje športom pomaže u
uspostavi ravnoteže. Športaši su prije vježbanja mazali tijelo maslinovim uljem i posipali se sitnim pijeskom. Ulje i pijesak pomagali su u regulaciji tjelesne temperature i stvarali zaštitu od sunca, ali i od trenerove palice kojom bi ih udarao ako ne bi pravilno izveli vježbu. Ulje i pijesak skidali su posebnim instrumentom koji su zvali strigil, a zatim se prali vodom i spužvom. Sudionici igara morali su udovoljiti sljedećim uvjetima: športaš mora biti muškarac, Grk i slobodan čovjek. Žene, robovi i stranci nisu mogli sudjelovati. Športaši su polagali zakletvu da će se boriti časno i poštovati pravila. No nisu svi poštovali danu zakletvu. Varanje se kažnjavalo i nepošteni športaši morali su platiti kaznu. Tim novcem podizali su se kipovi u čast bogu Zeusu. Kipovi su postavljani na putu do stadiona, a na podnožju kipa upisivalo se ime varalice pa su športaši, dolazeći na natjecanje, prolazili pokraj kipova koji su ih podsjećali na primjer koji ne smiju slijediti.

Nagrade
 

Na modernim olimpijskim igrama za prvo, drugo i treće mjesto športaši dobivaju zlatnu, srebrnu i brončanu medalju.
Na panhelenskim igrama postojao je samo jedan pobjednik koji je za nagradu dobivao vijenac ili krunu od lišća. U Olimpiji su pobjednici dobivali vijenac od maslinovih grančica. Pobjednik je dobivao i crvenu vunenu vrpcu te palmin list. Pobjednik je bio slavan. Klesali su se njegovi kipovi i o njemu pisali stihovi. U nekim polisima kovao se novac s likom pobjednika da ne bi bio zaboravljen. Na lokalnim natjecanjima pobjednici su dobivali nagrade veće materijalne vrijednosti. Unatoč tomu, ugled panhelenskih igara bio je daleko veći. Vijenac od lišća smatrao se najvećom mogućom nagradom u grčkom svijetu koji je nositelju osiguravao čast i poštovanje u društvu.

Kraj antičkih igara
 

Nekoliko je uzroka gašenja igara. Prvo, jedina motivacija profesionalnih športaša za sudjelovanje bila je pobjeda na velikom broju različitih natjecanja. Drugo, uključivanje rimskih športaša koji su šport shvaćali kao predstavu za gledatelje, što je ugrozilo esencijalnu ideju da športaši trebaju težiti izvrsnosti. Treće, rađanje kršćanstva koje nije imalo razumijevanja za održavanje igara u čast grčkim bogovima koje su smatrali poganskim. Car Teodizije I. ukinuo je 393. godine, nakon više od 1000 godina postojanja, igre olimpijade. Istodobno, gasile su se i igre u ostalim peloponeskim gradovima.