Učenici 4. razreda imali su prilike govoriti o samopoštovanju, učiti kako se samopoštovanje izgrađuje i kako ga zadržati.

Govoreći o samopoštovanju djeteta, govorimo o tome kako dijete samo sebe doživljava.

U prošlosti se obrazovni sustav oslanjao na obitelj kao primarni i najvažniji čimbenik socijalizacije gdje se samopoštovanje najviše potiče i razvija.  No, ne dolaze sva djeca u školu puni pozitivne slike i snažne osviještenosti  o sebi.  A samopoštovanje upravo to jest, vjera u samoga sebe, ljubav prema samome sebi, nešto što nas vodi prema cilju a ovisi i o drugima koji zajedno sa nama grade naše samopoštovanje, s kojima dijelimo i najmanje trenutke svakodnevice a za koje često zaboravljamo da su važni.

Nažalost, sve je više djece suočeno s obiteljskim životom koji pogoduje razvoju niskog samopoštovanja. Riziku su izložena čak i djeca koja dolaze iz stabilnih obitelji koje im pružaju podršku. Svako je dijete u nekoj mjeri izloženo nasilju, stresu, ljutnji, drogama i siromaštvu; ako ne u obitelji, susjedstvu i društvu, onda putem medija.

Učenici su na današnjoj radionici imali priliku prepoznati koliko su slični svojim prijateljima iz razreda ali i koliko se međusobno razlikuju. Raspravljali smo i o pojmu jedinstvenosti i empatiji.

Naglasak se također stavlja na suradnju škole i obitelji koja osigurava pozitivno okruženje za odgoj djece, pomaže u podizanju samopoštovanja i život bez nasilja i ovisnosti.

                                                                                                                  Pedagoginja Ivana Lesjak Možek